MORE

z bose noge po plićaku
kako dite hodin
more mi se smije -
nas dva skupa valjamo
obluci

opet san mića
i sve ću pozabit
ča nosi svit velih
ovdi na ovoj plaži
s tobu - more

opet san dite
i opet se igran
onako kako si me učilo pred puno let -
išćen školjke va pesku
na istomu mestu




z bose noge po plićaku
postajen del od tebe
a ti mi se smiješ
i ja se tebi smijen -
sunce je s nami

valjamo šljunak
išćemo školjke ke san zabila ovdi
nikih pasanih let
opet san dite -
a ti si vavik TI

MORE!


E.M. Mahulja/Krk




30.10.2006. u 23:00 | 2 Komentara | Print | # | ^

Ča je lipo...

... komarde,
va kamiku zdenci
uske puti na ke poskok spi
i kamik
svuda... beli kamik
pod nogami škriplje
i čovik sam
jedan
hodi
zgoru... više, više
sve do neba
skoro
i muči



škrape
dunboke kako
vele usta
zjape
kuš i pelin
naokolo se zelene i diše, diše
vonj
škoja
čovik voli
i trudan hodi
zgoru... pomalo mučeć
a šoto
more
pod suncen leži
kako da su zvezde
va njemu
srid dneva blišći
blišći...


E. M. Mahulja/Krk

25.10.2006. u 18:50 | 3 Komentara | Print | # | ^

JUGO



Z bande Cresa se škuri
more minja koluri
sprid moje puneštre tići
Išću kruha bokunići
Zoblju črne koprivići
plahi...

tišina
škurina
miriši
južina

Retka kap dažja
riše točku sred poda
a kad se more z nebon cimenta
sred tišine kada zalampa
i samo jedanput neka zagrmi
zadažjit će kako zi kabla
z jugon.

E.M. Mahulja/Krk /foto by L.Tomašević

23.10.2006. u 22:18 | 0 Komentara | Print | # | ^

SVE ČA SAN

ma da je tebe briga
sve ča san
ja
morda biš bil
na mene
potrošil

ku god besedu više

Image Hosted by ImageShack.us

i da moreš ti oćutit
od čega san
ja
ne biš bil
kad si prvi
put falil

još dva tri puti faljeval

istu stvar
a ja san
ča san

ma još vavik stojin
na istomu
mestu

E.M. Mahulja/Krk

19.10.2006. u 20:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

UMIRU BESEDE KAKO I LJUDI

beseda isto more umrit
kako i čovik
pozabljena i sama
ki zna koliko besed umire
svakoga dneva
besede ke više
nikomu ne rabe
kih se više niki ne domišlja
ke se ne govore


besede z kimi je moje matere
mat
svoju dičinu spravljala
spat
uz ke su se imena ke danaska
na cimitru mučeć na kamiku stoje
zavavik skupa
nikad smele, kuševale
dokle su bile žive
dokle su bile mlade...
kako vi sada
ke su se šapćale



besede ke meni danaska fale
da bin š njimi rekla sve
ča otila bin van reć
besede ke današnji mladi više
ne razume i va njih se ne intende
umiru pomalo
svakoga dneva
i jednoga dana sve će nestat

samo va kon libru
i va nikoj beloj glavi
još će jih se spominjat.

E.M.Mahulja/Krk

16.10.2006. u 20:26 | 3 Komentara | Print | # | ^

SKUŽA

moren zamislit da si samo
pesak
ki mi je kroz prsti stekal
kako vrime
moren zamislit da si niš više
nego lahko perce
ko mi je vetar z ruke zel




moren zamislit ča god ću
vavik ću te z ničin sprid Boga
i sprid sebe opravdat
vavik ću za tebe skužu nać
valjda zato ča san te volila.

volila.


E.M.Mahulja/Krk (foto by J.Clark)

15.10.2006. u 21:30 | 0 Komentara | Print | # | ^

SVE O MENI ZNAŠ


ne bin se bila ni obrnula
već san bila odlučila
da gren ća
i da neću tu ostat
ma ti
ti si me odlučil zazvat
z glason juga
ko se razbija va stene...



sve o meni već onda si znal
znal si kako me fermat
va svoju mrižu me ćapat
za vavik kako s tobun ću ostat
i ni mi žal
aš, kuliko god san
ja tvoja, tuliko si
i ti moj

škoj. Sve o meni znaš.

E.M.Mahulja/ foto B.Bonifačić

15.10.2006. u 00:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

  listopad, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sve ča ovdi bude zapisano je autorsko vlasništvo autora bloga (mene) i more se koristit jedino po onomu ča propisuje Creative Commons licence.

Elfrida Matuč-Mahulja


Creative Commons License
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 Hrvatska.

Sve ča volin

BlogOye - Balkan Blog Portal



Balkanski književni glasnik

Da bih bila ja...

Moja sjena i ja

Erotika u riječi i stihu

LUPIGA

Knjiški moljac

PELUD NET

UrbanaIntervencija.com - Naseljavanje Atlerburga

BODULKA

Odsutna pogleda sjedi na jutenoj vreći do vrha ispunjenoj tek ubranim maslinama. Od rane je zore već bila u berbi. I sada na rubu ceste, bezizražajna pogleda čeka prijevoz kući... još mora skuhati ručak. Njeni su muškarci gladni, radili su naporno u berbi s njome cijeli dan...
Pokraj nje prolaze automobili u oba smjera, autobusi... sve ih primjećuje. Primjećuje poglede putnika u njima. Netko joj mahne, netko joj se smije. Kao da i sama ne zna kako izgleda u toj potrganoj staroj odjeći. A u čemu bi drugom brala masline u masliniku na kamenjaru!?
Svejedno, oni prolaze. Ljudi putuju. Sutra je blagdan i promet je pojačan.
A gdje je ona u životu bila?
Ne zna ni da odavno ne voze trajekti na relaciji Črišnjeva-Voz. Doduše čula je za nekakav most... Ma tko o tome misli.
Previše muškaraca u kući ima i treba brinuti za njih. Muž još stariji od nje, sinovi koji se nisu poženili, pa nešto stoke... vinograd, maslinici...
U njenom životu nije bilo vremena za saznanja. Za putovanja.
Možda se ipak uputi do Međugorja kad župnik organizira hodočašće. Možda... ako to bude u doba kad nema posla ni u kući ni u "kampanji"...

Zašto mi se učinilo da su joj oči suzne? Danas dok sam je i ja promatrala iz autobusa vraćajući se kući s posla... progoni me njen lik čitavog dana. To je Bodulka. Prava. Vjerojatno je cijeloga života maštala o bijegu, ali ju je sudbina usidrila na Otoku. Okrutno.